Borovnice

Visokožbunasta borovnica je biljka koja daje ukusan i veoma zdrav plod. Imajući žbunje ove biljke u svojoj bašti, ukoliko odaberete različite sorte, možete uživate u ukusnim, tamno plavim bobicama od ranog jula do oktobra. Borovnice zahtevaju sunčanu svetlost, vlažnu zemlju, kiselinsku podlogu i redovno orezivanje. Ukoliko se o sadnicama vodi računa, one će nagraditi ogromnim količinama ploda.

Sadržaj

Poreklo i pojavljivanje

Visokožbunasta borovnica (Vaccinium corymbosum) se ponekad naziva američkom borovnicom, jer dolazi iz severne Amerike. Sadnice iz ove porodice borovnica se mogu naći na azijskom kontinentu (na primer u Novom Zelandu i Japanu) i u Evropi (pojavljuje se kao divlja borocnica u Holandiji i na Britanskim ostrvima). Borovnice se uzgajaju na mnogo mesta oko sveta uključujući i Srbiju. Glavni izvoznici borovnice su: Amerika i Kanada, Nemačka, Holandija, Novi Zeland, Švedska, Rumunija, Litvanija, Rusija, Italija i druge.

Izgled

Žbunovi borovnice su dugovečni i mogu rasti do čak i 20 godina. U prirodi oni rastu do 2 - 2.5 m visine, ali na plantažama se skraćuju na odgovarajuće veličine zbog ubira ploda. Ove biljke imaju dosta plitak sistem korena i zbog toga su veoma osetljive na nedostatak vode. Borovnice se mnogo granaju i zahtevaju redovno orezivanje. Njihovi elipsasto, tamno zeleni listovi su interesantna pozadina plavome plodu i na jesen oni postaju jarko crvene boje. Borovnice cvetaju u drugoj polovini maja (neke sorte u aprilu) sve do kraja juna. Cvet borovnice je u obliku zvonceta i imaju belu, roze ili zelenkastu boju. Polenizuju ih uglavnom pčele i bumbari. Plod sazreva od jula do kraja septembra (u zavisnosti od sorte). Veličina ploda može biti od 1 do 3 cm u prečniku.

Uslovi uzgajanja

Borovnice traže sunčana područija i najbolje je posaditi ih sa južne strane. Mesto sadnje bi trebalo biti toplo i zaklonjeno od jakih i hladnih vetrova. Ove biljke zahtevaju konstantno vlažnu zemlju zbog svojeg plitkog korenog sistema. Borovnice su ekstremno osetljive na nedostatak vode. Žbunje pripada porodici bobičastih biljaka i za pravilan rast i razvoj potrebna je kiselinska baza (pH 3.8 - 4.8). Za vrednosti pH preko 6, žbunovi borovnice umiru. Za uzgoj ovih biljaka najbolja je plodno, vlažno i propusno zemljište koje je bogato mineralima. Ako je podloga zgusnuta ili glina, može se dodati strugotine ili četinarske kore, što će olakšati širenje korena i dalje kišeljenje podloge.

Priprema podloge (zemljišta)

Borovnica je dosta zahtevna biljka i ukoliko joj se ne pruže pravi uslovi za rast i razvoj (acidno, vlažno i sunčano mesto), biće podložna bolestima i štetočinama i slabije će rasti i davati manje ploda. Neadekvatna nega dovodi do potpunog umiranja biljke (na primer, ako je zemljište previše alkalno). Dakle, vredi ispitati zemljište na kojem će se saditi i poboljšati ga (ukoliko je to moguće) pre nego što se borovnica zasadi. Podlozi treba dodati kiselu treset i zemlja oko sadnica bi trebalo da bude zasuta korom četinara. Korenje i neželjene biljke potrebno je ukloniti sa podloge pre sađenja, kako se borovnice ne bi natecale sa njima oko vode i zaliha.

Sađenje

Borovnice se uglavnom sade na proleće (u martu) ili na jesen (u septembru ili oktobru). Vredi podsetiti se da se žbunovi borovnice koji se sada na jesen, moraju zaštititi od zime. Moguće je nabaviti i takozvani goli koren biljke. U ovom slučaju potrebno je da se goli koren što pre zasadi pre nego što se osuši. Takođe se mogu kupiti uzgajene sadnice koje su dostupne tokom cele godine. Za sađenje u bašti najbolje su sadnce od 2-3 godine, koje su visoke od 30 do 40 cm. Ove sadnice bi trebalo da daju plod prve godine nakon što su posađene. Sadnice treba posaditi na sunčanom, dobro zaštićenom mestu. Žbunje se sadi 3 do 5 cm dublje nego što se sade u saksiji ili a plantaži i treba da se sade u razmaku od 1.5 m to 2 m. Ove biljke imaju plitak koreni sistem i koren raste uglavnom sa strane. Jama u koju se sadi borovnica, ne treba biti preduboka (40-50 cm), ali treba biti široka (60-80 cm). Jamu je potrebno napuniti mešavinom zemlje, treseti sa korom i iglicama četinara. Nakon toga potrebno je sipati vodu. Pre spuštanja u zemlju, sadnica treba biti spuštena u vodu na 30 minuta. Nakon sađenja, ne tabati i mesiti zemlju, da bi se izbeglo oštećenje korena.

Zalivanje i fertilizacija

Borovnice su jako osetljive na nedostatak vode, zato što imaju veoma pitak i razgranat sistem korena. Suša ih može pogoditi u prvoj godini nakon sađenja. Dakle, potrebno je osigurati da je zemlja oko žbuna borovnice vlažna. Ove biljke treba zalivati često sa manjim količinama vode (zbog plitkog korenog sistema). Dobro rešenje za zalivanje je sistem kap po kap. Borovnice spadaju u biljke koje ne zahtevaju preteranu fertilizaciju, ali su veoma osetljive na nedostatak azota u zemljištu. Sa druge strane jako ih je jedonstavno fertilizovati i treba koristiti male doze fertilizatora. Ako je podloga pripremljena dobro, borovnice mogu roditi 2 do 3 puta u godini. U proleće potrebno je koristiti azotne fertilizatore, koji simulišu rast biljke. U jesen je potrebno koristiti kalijumski fertilizator. Povremeno je potrebno proveravati pH vrednost zemljišta i ako ta vrednost prelazi 4.8, potrebno je ukiseliti zemljište.

Zagrtanje, trimming i nega

Zemlja oko žbunja treba da bude posuta korom od četinara ili strugotinom. Ovaj sloj đubriva kisele podloge fertilizuje tlo, umanjuje isparenje vode i sprečava rast korova i trava. Ovaj sloj takođe čuva koren od smrzavanja. Borovnice su poprilično otporne na smrzavanje (mogu podneti temperature ispod -25 stepeni celzijusa), ali se mogu smrznuti tokom prve godine nakon sadnje i u ovom periodu moraju se čuvati. Otpornost na smrzavanje i hladnoću se razlikuje od vrste do vrste. Nažalost, borovnice su podložne kasnom proleću i majskim mrazovima. Ukoliko se cvet borovnice smrzne, žbun neće dati plod. Kada se govori o orezivanju, u prve 3 do 4 godine, potrebno je odstranjivati samo obolele delove biljke. Nakon 5 godina, potrebno je obavljati detaljno pregledanje biljke i uklanjati stare delove, kako bi oni bili zamenjeni sa novima. Ovo je potrebno obavljati na godišnjem nivou. Borovnice najviše ploda daju kada su stare 2 do 3 godine. Orezivanje je najbolje obavljati u kasnoj zimi ili u rano proleće. Borovnice generalno nisu ranjive od bolesti i na štetočine. Ipak, uz neadekvatnu negu, oslabljene biljke mogu biti podložne napadu patogena koji mogu izazvati glivična oboljenja. Obolele delove biljke u tom slučaju potrebno je odstraniti i spaliti. Preporučljivo je redovno pregledanje žbunja.

Plod i ubir ploda

Borovinica daje veoma zdrav i ukusan plod. On može biti konzumiran sirov, kao dodatak kolačima i dezertima, ali je isto tako pogodan za upotrebu u mlečnim proizvodima jer u sebi ima dosta pektina. Borovnice sadrže dosta vitamina, mineralnih soli i kiselina i lako asimiliranih šećera. Borovnica sazreva od ranog jula do kasnog septembra (u zavisnosti od vrste). Bobice sazrevaju nejednako - voće sa jednog žbuna može da sazreva od dve do četiri nedelje. Jedan žbun može doneti od 3 do 10 kg voća. Plantaže borovnica se mogu obrati ručno ili mehanizacijom i plod se može skladištiti u frižideru nekoliko dana.

Rane sorte

Crisp - plod sazreva u prvoj polovini jula, srednje je veličine, plav i prekriven voskastim slojem i vrlo je ukusan. Ovo je jedna od najranijih sorti.
Earliblue - plod ove sorte sazreva početkom jula, ukusan je i sfernog je oblika. Ova sorta najbolje rađa u sunčanim i toplim mestima.
Duke - plod sazreva sredinom jula, veliki je, svetlo plave boje i pomalo je zadebljan. Najbolji ukus ima kada se ohladi. Ova sorta rađa puno ploda.
Patriot - plod ove sorte sazreva krajem jula, veliki je, ukusan i aromatičan. Ovo je jaka i otporna sorta.
Spartan - plod sazreva u drugoj polovini jula, sfernog je obilka, veliki i veoma ukusan. Žbun cveta kasno i narasta to 180 cm visine.

Srednje i srednje kasne sorte

Bluecrop - plod sazreva od početka avgusta, veliki je, pomalo spljosten i veoma je ukusan. Ova sorta se smatra za najbolju sortu i uzgaja se širom sveta.
Bluegold - plod sazreva u drugoj polovini avgusta, veoma je veliki i ukusan. Žbun je sferičan i pogodan je za uzgoj u posudi na terasi ili balkonu.
Bluejay - plod sazreva kasno u julu, veliki je, sfernog je oblika, svetlo plave boje i ima slatkast ukus vina. Kada se skladišti u hladnim uslovima može trajati nedeljama.
Boniface - plod sazreva od ranog avgusta do septembra, veliki je, pomalo zadebljan i ima začinjen ukus. Žbun je otporan na gljivična obolenja.
Chandler - plod sazreva ravnomerno od početka avgusta do sredine septembra i najkrupniji je među svim vrstama. Plod je čvrst i ukusan.
Herbert - plod sazreva sredinom avgusta, veliki je i prekriven je voskastim slojem i vrlo je ukusan, ali nije pogodan za dugoročno skladištenje i transport.
Toro - veliki plod sazreva u prvoj polovini avgusta, skoro simultano i sakuplja se u velikom krugu. Ovo je vrlo plodna sorta.

Kasne sorte

Brigitta - veliki, tvrd i ukusan plod sazreva krajem avgusta i u septembru. Može se skladištiti na duže vreme. Žbun ima male nutritivne zahteve i najbolje raste na lakom zemljištu.
Elliott - jedna od kasnijih sorti, kod koje plod sazreva od početka septembra do sredine oktobra. Plod se može brati mehanički i pogodan je za dugoročno skladištenje u frižideru.
Darrow - plod sazreva kasno u avgustu i rano u septembru, veliki je i veoma ukusan. Žbunje mora biti na toplom i sunčanom mestu.
Rubel - mali, tamni plod sazreva u jesen i koristi se u konfekciji. Pogodan je za mehaničku berbu, transport, skladištenje i zamrzavanje.